Uvijek kada nam se u životu dogodi nešto loše okrećemo se tome da će biti bolje, za dan, dva, tjedan ili dva…i tako prolaze dani u nadi da će tuga nestati, prolaze tjedni a mi se nadamo da će sunce zasjati…i tada shvaćamo da se ništa ne mjenja i postaje sve teže…izgubljeni smo i pitamo se postoji li uopće ta nada…ima li smisla nadati se ili je bolje pomiriti se s nekim stvarima i ne živjeti više u nadi…
…i kada poželiš plakati
ti se nasmij…
…i kada osjećaš da se lomiš
ti pogledaj visoko…
…i kad vidiš da ti sreća dolazi
ti stavi život na kocku…
…i kada vidiš da gaze po tebi
ti se digni s poda…
…i kada vidiš da ljubav odlazi
ti je pusti da ide…
…život te neće maziti…
…ne dopusti da budeš lutka
ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica
jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila…
…digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno pogledaj gore…
…i što god te u životu čeka
ti budi svoj…
…SAMO ĆEŠ TAKO POSTATI ČOVJEK…
1 komentar
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
SUPER,,,MA PRELJEPO NAPISANO….U ZIVOTU UVIJEK TREBAMO IMATI NADE